Cyberbullying: Nasilje na internetu

Nije svaka agresija nasilje, kažu psiholozi, a ova napomena važi i za fizički i za onlajn prostor u kom se ispoljava. Psovke, uvrede, prostakluci, pa čak i verbalne pretnje izrečene / napisane u trenucima besa i frustracije nesumnjivo su izlivi agresije, ali im je za nasilje potrebno nešto više od impulsivne reakcije: namera da se drugome nanese povreda ili šteta. Možda zvuči nevažno, ali ako se odmeravaju pravne ili psihološke posledice, finese su od presudnog značaja.

Kad se ta nasilnička namera sprovodi kontinuirano, sa ciljem zastrašivanja, ponižavanja ili potčinjavanja, nad objektivno slabijom osobom – u očiglednoj neravnoteži fizičke snage ili društvene moći – psiholozi počinju da govore o pojavi koja se na engleskom zove „bullying“. Usled posebne pažnje koja se pridaje toj vrsti nasilja u školi, među đacima, kod nas se ustalio izraz „vršnjačko nasilje“ što je koncept koji bi trebalo da obuhvati i slične oblike nasilja među hijerarhijski relativno jednakim radnicima u istoj firmi, na primer.

Razlike je lako zamisliti. Odrasli su uglavnom dovoljno svesni granice koja socijalizovano nasilje među jednakima razdvaja od krivičnog dela i veštije ga prikrivaju šalom. S druge strane, što su mete nasilnika mlađe, to dublje i tragičnije doživljavaju uporno ponižavanje ili zastrašivanje, posebno zato što mu svedoči čitavo društveno okruženje kojem žele da pripadaju.

Kad se dešava među đacima, psiholozima je jasno da i jednoj i drugoj strani urgentno treba pomoć. Kad je nasilnik odrasla osoba, a nasilje pređe granice zakona, od pomoći mu je na raspolaganju advokat koji mu se može dodeliti po službenoj dužnosti, dok eventualna presuda može obuhvatiti i obavezno psihijatrijsko lečenje.

Ciljano, kontinuirano ponižavanje i zastrašivanje dešava se i u onlajn okruženju, na bezbednoj distanci od suočavanja licem u lice sa ljudskim bićem koje trpi nasilje. Istraživanja u američkim školama govore da je u đačkom uzrastu tzv. cyberbullying zapravo ređe zastupljen i uglavnom je tek prateći aspekt dominacije kroz ponižavanje slabijeg u fizičkom prostoru. Slučajevi nasilja među decom i mladima koje se prelilo i na onlajn mreže, a koji su okončani samopovređivanjem ili samoubistvom mete ponižavanja, međutim, privlače više pažnje medija u često senzacionalističkom tonu. Zahtevi za strožim zakonima, ograničavanje ili zabranu korišćenja internet platformi ubrzo utihnu, između ostalog i zato što se pojedinačni incidenti ne rešavaju opštim zabranama. Dobra zakonodavna rešenja, međutim, obuhvataju podizanje odgovornosti škola i srodnih struktura za sprovođenje edukativnih i preventivnih programa, praćenje ponašanja, prepoznavanje vršnjačkog nasilja, znakova depresije i slično.

Sa odraslima stvari stoje bitno drugačije, zato što su pravno odgovorni za svoje postupke, ali i jer se namera da se drugom nanese povreda ili šteta može jasnije utvrditi. U svetu odraslih, zapravo, cyberbullying obično sa sobom povlači neko od već propisanih krivičnih dela zlostavljanja, proganjanja, zloupotrebe ličnih podataka, polnog uznemiravanja ili kršenja ljudskih prava po osnovu ličnih svojstava (roda, porekla, statusa). Za proganjanje koje za posledicu ima smrt osobe koja se proganja, predviđena je kazna zatvorom od jedne do deset godina.

U slučaju kad siledžija ne prekorači pravne barijere, rešenje nije u dodatnom sužavanju zakonom dozvoljenog ponašanja koje bi sankcionisalo svaku psovku ili impulsivnu, nerealnu pretnju. U zoni regulisanja društveno nepoželjnog ponašanja, zajednica je ta na kojoj leži odgovornost da stane u zaštitu osoba koje trpe kontinuirano ponižavanje i zastrašivanje, kao i da bojkotom i osudom ograniči nasilniku prostor za nasilje.

U vreme kada svoj onlajn život provodimo u sve sitnije fragmentisanim mehurovima, nije uvek lako povesti široku diskusiju o društvenim patologijama, ali to nam je, kao civilizaciji koja je nekako dogurala do 21. veka, možda i poslednja šansa.

SHARE Fondacija razvila je jednostavan alat za unapređenje digitalne bezbednosti – portal na kom se mogu naći odgovori za razne vrste nedoumica o ličnoj bezbednosti na internetu, od tehničkih do pravnih.



Milica Jovanović je samostalna novinarka i urednica.

Čitaj još: